';

Hoće li pandemija koronavirusa zadati konačan udarac uredima?

Hoće li pandemija koronavirusa zadati konačan udarac uredima?

Napisala: Zoja Ivanišević

Hoće li rad na daljinu radikalno promijeniti radne procese i izgled ureda? Hoće li kriza označiti trajni zaokret prema radu od kuće i zadati konačan udarac tradicionalnim uredskim prostorima? Ovo su pitanja o kojima, kao arhitekti i dizajneri kojima projektiranje ureda čini značajan dio poslovanja, ovih dana intenzivno promišljamo.

Ovih se dana postupno privikavamo na novu normalnost i nastojimo predvidjeti u kojoj će mjeri pandemija i posljedična ekonomska kriza na duge staze izmijeniti našu svakodnevicu. Otkada su na snazi mjere ograničenog kretanja, jedna od najvećih promjena za desetke tisuća hrvatskih zaposlenika jest rad od kuće. Fleksibilnost i agilne metode rada u nekim kompanijama, pa tako i u našoj, nisu novost – posljednjih godina zaposlenicima se sve češće nudi mogućnost povremenog rada na daljinu kako bi mogli bolje uskladiti poslovne i privatne obaveze. Međutim, novonastala situacija najednom se tiče svih koji pružaju intelektualne usluge, te je radnu snagu pretvorila u sudionike globalnog eksperimenta rada od kuće. Ovih se dana puno piše o novoj tipologiji rada, pri čemu se većina članaka svodi na savjete za prilagodbu i učinkovit rad od kuće, a dio pak promišlja o implikacijama ovog prisilnog eksperimenta, kojemu se ne znaju ni rok trajanja ni posljedice.

Milijuni radnika širom svijeta koji su do prije svega nekoliko tjedana svakodnevno putovali na posao, ispijali jutarnje kave s kolegama, odrađivali sastanke, timske koordinacije, radionice i brainstorming sesije, odlazili u restorane na ručak, sada se privikavaju na nove okolnosti rada, koji je više-manje sveden na nekoliko kvadrata unutar vlastitog doma, odličnu internetsku vezu i par aplikacija koje olakšavaju komunikaciju i suradnju (ako su nas ponekad i nervirali, sada ne možemo dovoljno izraziti zahvalnost što postoje alati kao Slack, Zoom, Skype, Productive, Dropbox i sl.).

Izvor: Unsplash

Kao što smo u prva dva tjedna i empirijski spoznali, prednosti rada od kuće su brojne. Ušteda vremena za putovanje do ureda, predah od uobičajene uredske kakofonije u kojoj se često čini kao da, u maniri dalmatinske obitelji za nedjeljnim ručkom, svatko priča sa svakim u isto vrijeme, veća fleksibilnost u organizaciji rada, neopterećenost odjevnim kombinacijama, smanjeni životni troškovi, kvalitetnija ishrana, više vremena za obitelj i vlastite interese. Mi u Brigadi u prvom smo tjednu svaki video poziv započinjali oduševljenim dijeljenjem dojmova o većem miru i produktivnosti, međusobno si pokazivali svoje improvizirane kućne urede, komentirali što smo kuhali taj dan. Vjerovali smo da nećemo nužno žuriti natrag u ured odmah po suzbijanju virusa.

Međutim, kako vrijeme odmiče, uviđamo i nedostatke i već ih sad teško ignoriramo. Prvi i najteži – osjećaj izoliranosti – potenciran je trenutnim općim dokidanjem društvenoga života. No, ako efekte izolacije primjećujemo već nakon nekoliko tjedana i unatoč nastojanju da održimo osjećaj zajednice svakodnevnim video pozivima, kakve bi bile dugoročne posljedice izdvojenosti iz kolektiva? Izoliranost je potencijalno opasna i za napredak kompanije jer se inovacije i kreativna rješenja često rađaju u neformalnim druženjima s kolegama i stručnjacima iz različitih odjela. Ako ostanemo bez spontane uredske interakcije i razmjene ideja, ostajemo li i bez pogonskog goriva za rad? Nadalje, osim ako ste vrhunski organizirani i samodisciplinirani, autonomija lako izbriše granicu između poslovnog i privatnog vremena, pa se vrlo brzo nađete u situaciji u kojoj u 9 navečer „samo nešto malo dovršavate,“ ne sjećajući se više ni sami koje vam je radno vrijeme. A što se tiče vremena provedenog s obitelji, samo ću prenijeti Facebook status svog prijatelja i posvećenog oca, koji je u trećem tjednu rada od kuće pitao: „Osjećate li i vi iznenadni poriv da ne pravite drugo dijete?“.

Izvor: Privatni album

Rasprava, međutim, ide dalje od odmjeravanja prednosti i mana i pokušava dokučiti dugoročne posljedice novog modaliteta rada, jer njih će sigurno biti. Hoće li rad na daljinu radikalno promijeniti radne procese i izgled ureda? Hoće li kriza označiti trajni zaokret prema radu od kuće i zadati konačan udarac tradicionalnim uredskim prostorima? Ovo su pitanja o kojima, kao arhitekti i dizajneri kojima projektiranje ureda čini značajan dio poslovanja, ovih dana intenzivno promišljamo.

Moguće je da se određeni broj zaposlenika po ukidanju karantene neće htjeti vratiti u svoje urede, barem ne u punom kapacitetu. Sada kada se pokazalo da se može jednako efikasno raditi od kuće, zaposlenici se neće htjeti vratiti svakodnevnom putovanju na posao, a poslodavci neće vidjeti smisao u plaćanju najma i održavanja tisuća kvadrata uredskih prostora. Zaista, mogu proći znatno jeftinije; na primjer, uslijed odredbe o obvezi rada od kuće, kompanije Twitter i Shopify svojim će zaposlenicima isplatiti naknadu za uređenje home officea (ergonomski stolci, stolovi, dodatna kompjutorska oprema i sl.), potonja u iznosu od 1000 dolara. Jednokratna investicija koja im se može nastaviti vraćati i nakon završetka krize. Na to računaju i platforme poput Zooma i Slacka, koje u ovom periodu nude besplatne pretplatničke pakete i konzultacije za kompanije koje se prvi puta sreću s radom na daljinu – znaju da će dio tvrtki nastaviti koristiti njihove usluge i kada se ponovo uvede plaćanje.

Izvor: Pinterest

Uredi će ipak opstati. I veliki introverti nakon nekog vremena osjete potrebu za drugim ljudima, a online komunikacija jednostavno ne može adekvatno zamijeniti stvarnu, licem u lice. No, kako bude rastao broj zaposlenika koji dio radnog tjedna provode kod kuće, tako će uredski prostori postajati sve fleksibilniji. Znači li to da zaposlenici neće imati definirano svoje radno mjesto, već će postojati manji broj stolova koje će svi zaposlenici dijeliti (tzv. hotdesking)? Ovu praksu već provode neke konzultantske kompanije u kojima je mala vjerojatnost da će se svi zaposlenici istoga dana zateći u uredu zbog klijentskih projekata, fleksibilnih rasporeda i čestih rotacija. Osim uštede prostora i troškova održavanja, takva organizacija poboljšava interakciju i razmjenu znanja između različitih odjela, a zaposlenike motivira da pronađu prostor koji nabolje odgovara njihovim potrebama toga dana (bit ćemo produktivniji ako razvoj poslovne strategije i telefonske pozive ne obavljamo u istome prostoru). Hoće li nas rad na daljinu natjerati da preispitamo potrebu za sastancima uživo, pogotovo kada zbog njih dio radnoga dana provedemo putujući od jedne do druge lokacije? Jedna je stvar zajednička svim uredima u kojima sam radila – vječan nedostatak soba za sastanke. No što ako je uredima potrebna tek jedna do dvije reprezentativne prostorije za sastanke, a ostatak se može nadomjestiti manjim sobama s integriranom opremom za video pozive? Integracija tehnologije i dizajna u narednom će periodu još više dobiti na važnosti. Uz postojeći izazov s kojim se susreo svaki arhitekt uredskih prostora – kamo sa silnim žicama i kablovima – uredi će postati rasadištem pametnih rješenja, poput ekrana koji se istovremeno mogu koristiti i kao ploče za pisanje, pohranjujući vaše ideje na cloudu kako ih vi zapisujete.

Jedno je sigurno – ova pandemija natjerat će nas da temeljito preispitamo radne procese i dizajn ureda. I prije virusa postojala je tendencija prema fleksibilnosti rada i uredskog prostora, ali sada nam se pružila jedinstvena prilika za promisliti i pokušati odgovoriti na pitanje – kako dizajnirati radno mjesto koje nas usrećuje.

 

Brigada

Leave a reply